Pređi na sadržaj
Hefestos CapitalHefestosCapital

Analize

Gašenje firme ili prodaja: šta se više isplati

Odluka da se firma ugasi retko se donosi iz finansijskih razloga. Vlasnik je umoran, nema ko da nastavi, posao se smanjio ili se promenila delatnost. Likvidacija deluje kao uredan kraj, i često se krene u nju a da se nijednom nije proverilo da li bi neko tu firmu kupio. Ta provera traje dve do tri nedelje i ne košta ništa, a razlika u ishodu zna da bude višestruka.

Šta se dobija likvidacijom

U likvidaciji se imovina rasprodaje pojedinačno, potraživanja naplaćuju ili otpisuju, obaveze izmiruju, a vlasniku pripada ono što ostane. Oprema se prodaje po cenama korišćene opreme, a ne po knjigovodstvenoj vrednosti. Zalihe idu uz popust jer se prodaju pod rokom. Postupak ima svoje troškove i traje mesecima.

Ključno je ono što se u likvidaciji ne naplaćuje uopšte. Baza kupaca, ugovori, ime, obučeni ljudi, pozicija kod dobavljača, dozvole. Sve ono zbog čega firma zarađuje nestaje bez ijednog dinara, jer se prodaju stvari, a ne poslovanje.

Šta se dobija prodajom

Kupac ne plaća imovinu nego zaradu koju ta imovina stvara zajedno sa svim ostalim. Zato i mala firma sa skromnom imovinom, ako ima stabilne kupce i urednu dobit, vredi višestruko više nego zbir svojih stvari.

Uzmimo firmu sa 200.000 evra godišnje dobiti pre kamata, poreza i amortizacije. Oprema joj je u knjigama 150.000, zalihe 100.000, potraživanja 200.000, a obaveze prema dobavljačima 180.000. U likvidaciji se oprema realno proda za oko 60.000, zalihe za 50.000, naplati se možda 170.000 potraživanja, isplati 180.000 obaveza i potroši oko 15.000 na sam postupak. Vlasniku ostaje blizu 85.000 evra.

Ista firma prodata po multiplikatoru četiri na istu dobit daje vrednost preduzeća od 800.000 evra. I posle korekcija za neto dug i obrtni kapital, vlasnik izlazi sa iznosom koji se meri stotinama hiljada, a ne desetinama. Razlika nije u pregovaračkoj veštini nego u tome šta se uopšte prodaje.

Kada prodaja stvarno nije moguća

Ima slučajeva u kojima je likvidacija ispravan odgovor i nema smisla gubiti vreme. Firma u kojoj sav posao visi o vlasniku lično, pa sa njim i odlazi, nema šta da se prenese. Isto važi kada je dozvola ili licenca vezana za osobu, kada je tržište nestalo, ili kada firma godinama posluje sa gubitkom bez vidljivog načina da se to promeni. U tim situacijama pitanje je samo kako ugasiti firmu uz najmanji trošak i u najkraćem roku.

Ako je firma u blokadi

Ovde se put razdvaja. Dobrovoljna likvidacija pretpostavlja da firma može da izmiri sve obaveze. Firma koja to ne može ne gasi se likvidacijom nego ide drugim postupkom, a pokušaj da se ipak ide prečicom stvara odgovornost za one koji su odlučivali. To je pitanje koje ide advokatu pre bilo kakvog podneska. Vredi znati i da blokirana firma koja i dalje ima kupce i opremu ponekad ima bolji ishod kroz prodaju poslovne celine nego kroz bilo koji oblik gašenja.

Šta se može prodati kada cela firma ne može

Između prodaje cele firme i likvidacije postoji prostor koji vlasnici često previde. Baza kupaca sa ugovorima ima vrednost za konkurenta u istoj delatnosti. Oprema koja radi kao celina vredi više od pojedinačnih mašina. Zakup dobre lokacije se prenosi. Tim koji je uigran ume da bude razlog da neko kupi, i kada ne kupuje ništa drugo. Svaka od tih prodaja donosi više od rasprodaje u likvidaciji.

Redosled koji čuva novac

Prvo se proveri da li firma ima kupca i po kojoj ceni, pa se tek onda odlučuje. Obrnut redosled ne postoji, jer je likvidacija nepovratna, a posao umire dok se razmišlja: ljudi odlaze, kupci nalaze druge, a ono što je imalo vrednost nestaje za nekoliko meseci. Ako se ispostavi da kupca nema, ništa nije izgubljeno osim nekoliko nedelja, a odluka o gašenju se donosi sa mirnom savešću.

Gde dalje

Ovaj tekst poredi poslovne ishode i nije pravni ni poreski savet; postupak likvidacije, uslovi i poreske posledice proveravaju se sa advokatom i računovođom. Ako razmišljate o gašenju, najjeftinije što možete da uradite je da pre toga saznate koliko firma vredi nekom drugom.